Mit: žanr je dovoljno dobar kompas za odabir knjige. Činjenica: žanr je tek oznaka koja često skriva velike razlike u tonu, stilu i tempu. Operativno gledano, žanr koristimo kao početni filter, ali odluku donosimo na temelju opisa, uzorka teksta i čitateljskih očekivanja.
Mit: „najbolji romani svih vremena” uvijek su najbolji izbor. Činjenica: kanonski naslovi imaju kulturnu težinu, ali nisu nužno optimalni za svaki cilj čitanja, raspoloženje ili razinu iskustva. U praksi je korisno razlikovati „važna knjiga” od „prava knjiga za sada”.
Mit: biografije i memoari su pouzdaniji od fikcije jer su „istiniti”. Činjenica: memoari su subjektivni i oblikovani sjećanjem, uredničkim odabirom i narativom. Kod procjene pomaže provjeriti autorovu perspektivu, vremenski odmak te izvore i bilješke, ako su dostupni.
Mit: recenzije knjiga daju objektivan odgovor hoće li se knjiga svidjeti. Činjenica: recenzije najčešće odražavaju preferencije recenzenta i kontekst čitanja. Operateru je učinkovitije tražiti recenzije koje eksplicitno navode za koga je knjiga, kakav je ritam i koliko je zahtjevan stil.
Mit: putopisne knjige služe samo za planiranje putovanja. Činjenica: kvalitetni putopisi često funkcioniraju kao kulturna reportaža, osobni dnevnik i povijesni presjek, pa mogu biti vrijedni i bez konkretnog itinerara. Pri izboru je važno razlikovati vodič (praktično) od putopisa (narativno), jer očekivanja određuju zadovoljstvo.
Mit: pregled književnih žanrova je dovoljno znanje da se preporuči knjiga drugima. Činjenica: preporuke ovise o „mikro-žanru” i motivima čitanja, primjerice želi li netko brzu radnju, snažne likove ili istraživački ugođaj. U operativnom radu pomaže voditi kratku evidenciju o preferencijama: tempo, tematika, razina eksplicitnosti i stil.
Mit: čitateljski klubovi trebaju birati naslove koji se svima sviđaju. Činjenica: najbolja rasprava često nastaje oko knjiga koje imaju jasne interpretativne točke, moralne dileme ili višeslojnu strukturu, čak i kad nisu „univerzalno ugodne”. Za izbor se može koristiti matrica: dostupnost primjeraka, duljina, gustoća tema i broj mogućih perspektiva za razgovor.
Mit: organizacija kućne knjižnice je stvar estetike, ne čitanja. Činjenica: način slaganja izravno utječe na to što ćete uzeti u ruke, koliko lako pratite što posjedujete i što posuđujete. U praksi se pokazuje korisnim kombinirati fizički raspored (žanr ili autor) s jednostavnom popisnom evidencijom i oznakama za „za čitanje”.
Mit: preporuke za čitanje trebaju biti što općenitije da vrijede za sve. Činjenica: dobra preporuka je specifična i uvjetna, primjerice „ako ti je sjeo taj stil, probaj ovo zbog sličnog pripovjedačkog glasa”. Operativno, preporučitelj prvo mapira dvije-tri referentne knjige koje je osoba voljela i zatim traži preklapanje u motivima, ne samo u žanru.
Mit: jednom kad izaberete žanr, izbor je završen. Činjenica: izbor se poboljšava iteracijom, jer čitateljske navike i potrebe mijenjaju se kroz vrijeme. Praktičan postupak je nakon svake pročitane knjige zapisati jednu „činjenicu” (što je radilo) i jedan „mit” (što ste očekivali, a nije se dogodilo), pa sljedeći put birati informiranije.